Feeds:
Članci
Komentari

Archive for 13. Decembra 2013.

Olovska čaršija, …. ali samo k'o poslovni dio grada

Olovska Čaršija

Iljas Hadžibegović: Bosansko-hercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća

Akademik Iljas Hadzibegovic poznati bosanski historicar cije naucno djelo cini vise od stotinu bibliografskih jedinica a svoje radove objavljivao je u najpriznatijim naucnim historijskim casopisima. Pored juzno-slovenskom jeziku njegovi radovi su publicirani i na engleskom, njemackom, italijanskom i ceskom jeziku.

Daleko vise zanimljivosti mozete naci na website: http://www.iis.unsa.ba/pdf/hadzibegovic_bosanskohercegovacki_gradovi.pdf

Medjutim, za nase razmatranje u ovom POSTU bitne su njegove konstatacije, i to:

Osmanskim osvajanjem u Bosni i Hercegovini prekinuta je srednjovjekovna urbana tradicija. Turci su donijeli nov tip grada, po postanku i karakteru različit od onog koji su zatekli. Ukoliko se neki gradovi i nastavljaju na srednjovjekovnu tradiciju, u pitanju je često samo kontinuitet naziva mjesta, a ne načina života,1   što znači da su gradska naselja koja je Austro-Ugarska zatekla u Bosni i Hercegovini imala, uglavnom, osmansku urbanu tradiciju i jače ili slabije naglašene karakteristike orijentalno-balkanskog grada. Ta obilježja nisu se održala samo u arhitekturi i vanjskom izgledu gradova, nego i u vjerskoj, etničkoj i socijalnoj strukturi njihovog stanovništva. Većina bosanskohercegovačkih gradova nastala je u vrijeme osmanskih osvajanja ili nakon turskog prelaska u defanzivu poslije Karlovačkog mira 1699. godine, pa neminovno nose pečat svoje namjene i svog vremena

Tako  je osmanska klasifikacija gradova razlikovala naselja na:

1. utvrđena mjesta: Palanka, Hisar i Kale;

2. i otvorena gradska naselja Varoš, Kasaba i Šeher.

Za istraživanje nase teme interesantna je druga grupa gradova.

Varoš je predstavljala gradsko naselje, ili dio naselja koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom.

Kasabom se nazivalo muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom. Za dobijanje statusa kasabe bilo je potrebno steći određene urbane, privredne i kulturne pretpostavke: i to

1. stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo; najmanje jedan džemat;

2. džamija u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram i

3. da ima čaršiju i sedmični pazarni dan

Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske, privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije, medrese, mektebe, tekije, hamame, bezistane, karavan-saraje i sl.

Veći bosanski gradovi nastali na osmanskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela:

čaršije – poslovnog dijela grada i

mahala – stambenih dijelova grada.

Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama, dućanima. U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu (kujundžiluk, kazandžiluk, bravadžiluk, sarači, tabaci itd.). Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije, medrese, bezistani, hamami, hanovi ….

Naselje Olovo vec je imalo statusa kasabe, odnosno bilo je steklo određene urbane, privredne i kulturne pretpostavke za taj status.

Varosica Olovo koje  je predstavljelo kao novo gradsko naselje, ili kao dio naselja koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno doseljenicima bilo hriscana, bilo Jevreja sa svih krajeva Evrope a koji su gradili sumsku industrijsku prugu i jednim dijelom hrišćanskog stanovništva koje je pristiglo sa dolaskom nove vlasti, a spustile se iz gornjeg Olova. Naselje koje je nastalo  za vrijeme austro-ugarske monarhije sa svim urbanim karateristikama  tog vremena;  Varosica Olovo je nastalo u nekom drugom vremenu; naselje je niklo na pragu novog doba i neminovno nosi pecat svog vremena i svoje namjene.

Iz cisto nostalgicnih uslova u Varosici Olovo nastala čaršija ali koja nije imala osnovne pretpostavke po orijentalno-balkanskoj tradiciji ali zajednicko zivljenje i usvojeni uticaj kako muslimana tako i hriscana i brojnih Jevreja koji su cesto slivali u lijepu uzajamnu harmoniju; a sto je i ucinilo to.

 

Read Full Post »