Feeds:
Članci
Komentari

DA SE NE ZABORAVI …..

Davne 1898. godine u Olovo se doselio gospodin Stephanus Brusa (Stefan Bruza) iz italijanskog grada Angera, provincija Varese – Lombardija.

U Olovo je dosao iz Sambora, Galicija – Poland, gdje je bio zavrsio jedan sakralni objekt. U Olovo je stigao na poziv becke firme “I. Eissler & L. Ortlieb”. Becka firma, koja je dobila koncesiju za eksploataciju suma u podrucje Krivaje i Zepe morala je izgraditi sumsku zeljeznicku prugu Zavidovici – Olovo – Kusace, (poznata kao ‘ZOK’) u veoma kratkom roku; do kraja 1903. godine, ili inace gubi koncesiju.

Daniel Ozmo: Moj otac

Daniel Ozmo: Autoportret

Poduzetnik Stefan Brusa je sa sobom u Olovo doveo i Jevreja Ozmu; otac akademskog slikara  Daniel Ozme.  Haim Ozmo bio je njegov provider te ga je i becka kompanija prihvatila kao svog snabdjevaca.

S obzirom da je trasa pruge prolazila kroz kanjon i krs rijeka Krivaje i Stupcanice te je trebalo izgraditi na desetina mostova i tunela, podzida i propusta, graditelj je morao dovesti strucnu radnu snagu iz razvijenih zemalja Evrope.

Zeljeznicka stanica Careva Cuprija

Bimba – Masinovodja Ivo Andric i lozac nepoznat

Tako su u Olovo stigli Nijemci Hekl i Burg strucnjaci za gradnju mostova, te Poljaci Ryzner i Levicki, Ukrajinac Spivak i mnogi drugi strucnjaci raznih profila. Sam gospodin Brusa imao je 52 svoja strucna radnika koje je narod zvao BARABE,  iz bogzna kojeg razloga i bili su to uglavnom Prusi.

Ukupna duzina sumske zeljeznicke pruge Zavidovici – Olovo – Kusace iznosila je 118 km ali je pored nje, kao glavnog pravca bilo je potrebno izgradi jos 143 kilometara odvojenih linija. Posebno treba izdvojiti krak sumske pruge koji se kod Careve Cuprije odvajao od glavne linije u dolini Krivaje prema Dubostici, a gdje se nalazio rudnik zeljezne rudace.

Drveni Most na Vojnici – Careva Cuprija
Smatra se da je bio najveci drveni most u Evropi

Naime na vodotoku Dubostica odnosno na rijeci Vojnici trebalo je izgraditi veoma visok drveni most,  sad se vise ne sjecam koliko desetina metara visok, a majstori Heckl i Burg su uspjesno sagradili taj drveni zadivljujuci most.

Bio je to  NAJVISI DRVENI MOST u Evropi,  most takvog tipa i takve namjene.

Nerazumljivo mi je zasto su ga graditelji SIP “Stupcanice” morali srusili negdje 70-tih godina. Zar nije bilo moguce, zar nije bilo nacina da se konzervira i sacuva kao istorijska znamenitost, kao turisticka atrakcija.

Mujo Beridan Ostao sam Vam dužan podatke za ovu sliku, slučajno naiđoh na njih: Autor slike je L. Kuba (L.Kuba: Olovo) a objavljena je u sarajevskom časopisu NADA br 9, na strani 169 od 19. april 1897 . godine.

Komentar gospodina Muje Beridana odnosi se na dolju umjetnicku sliku. Autor slike je Leon Kuba iz Olova a podatak je unesen 01. 20. 2013.

Umjetnicka slika Olova

Kuca porodice Bruza Izgradjena 1898. god

Za potrebe porodice Brusa izgradjen je poslovno-stambeni objekat na Alinusi odnosno desnoj obali rijeke Stupcanice, i bila je to prva kuca koja je ikada bila sagradjena na lokalitetu donjeg Olova. Tu kucu je kasnije kupio Marko Golubovic, a jos docnije tu je bila Drustvena ishrana SIP “Stupcanice”. 

 

 

 

 

Familija Ozmo izgradila je svoju porodicnu kucu na lokalitetu danasnje kafane “Adana” a istu je kasnije kupio Ahmet Hodzic ( a ne Focic kako sam negdje naveo), prvi olovski fotograf. Godinu dana kasnije iz Gornjeg Olova se saselio Sime Rudeljic i sagradio onu veliku kucu pored mosta u Carsiji. U toj kuci bila je gostiona “Sangaj” sa velikom kuglanom.

Vila Fehima Janakovica

Rodna kuca Daniel Ozme

Family Ozmo su izgradile jos dvije ili tri kuce, jedna je bila u Carsiji na mjestu danasnjeg kafica FILM, druga je izgradjena preko Plavog mosta, danas kuca Hadziabdica, i ova koja je bila vlasnistvo Jakuba Ozme strica Daniela. Daniel Ozmo je veoma rano ostao bez roditelja i odrastao je u  kuci svoga strica da bi kasnije otisao u Sarajevo kod sestre Sahre.

Efendija Fehim-aga Jamakovic sagradio je vele lijepu Vilu na lijevoj Strani Biostice.

Porodica Ryzner je sagradila svoju kucu na ulazu u Krseve, a kasnije je to bila kuca Jovana Stanisica. Bila je to veoma bogata jevrejska porodica. Gospodin Sapko Ryzner bio je profesor i dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

A prof. M. Altarac bio je profesor na Ekomonskom fakultetu u Zabrebu, i takodje je rodjen u Olovu.

Godine 1903. Zandamerijska stanica silazi iz gornjeg Olova u novo sagradjeni objekat, sada Stab TO.

To su bili prvi ljudi koji su sagradili svoje domove; prvo na desnoj obali Stupcanice, kasnije na lijevoj strani i Stupcanice i Biostice.

Oni se slobodno mogu smatrati kao osnivaci savremenog Olova.

Sva istorijska predanja, prva pominjanja Plumbuma,  te svi istorijski dokumenti o postojanju Olova odnose se na toponime: Mahalu Olovo, Bakice (ili Kamanicu), Gradinu, ili Olovac.

PANORAMA OLOVA

A istorija Varosice Olova pocinje od tog vremena, od tih ljudi.

Prva kompozicija voza novo-izgradjenom zeljeznickom prugom stigla je u Olovo, u jesen 1901. godine.

Time je staro Olovo pocelo da gubi svoj vjekovni znacaj,  a ujedno je doslo do stvaranja novog stambenog naselja tzv. Kolone,  a poslije i poslovnog centra na desnoj obali Stupcanice, a potom i na prostoru sastavaka Biostice i Stupcanice.

Prva osnovna skola u Olovu. Izgradjena 1910. god

Na prostoru sastavaka planinskih rijeka Biostice i Stupcanice prvi sagradjeni objekat je bila zgrada Osnovne skole, zgrada kod mosta za gornje Olovo, a prvi ucitelj je bio neki Mihailo Tomljenovic, a potom dolaze i uciteljice Disa Degirmendjic i Ruzica Jamakovic. Prva osnovna skola u Olovu osnovana je 1910. godine, a prva citaonica , tzv. Kiraethana osnovana je 1912.godine i dugo vrijeme to je bilo jedino mjesto za sirenje kulture i prosvjete.

Na rijeci Stupcanici, kod Skolskog Mosta bila je do na pola rijeke drvena platforma, postavljena na stubovima te je ljevim krakom bila povezana sa susjednom kucom a desnim krakom se prelazilo preko Stupcanice do kuce Avrama Ozme. Bila je to “Narodna citaonica”, vlasnik Behor Levi, a na platformi su se odrzave Plesne veceri petkom i subotom navecer a nedeljom prije podne.

Fotograf A. Hodzic uradio je sliku Narodne citaonice, i istu sam objavio u opstinskom listu: “Olovske novine”.

Slika za arhivu, poslat cu je na:   http://www.zeljeznice.net/
  1. OVO SU PRUZNI RADNICI, KOJI SU POPRAVLJALI PRUGU, OD RIBNICE DO KOVACA—NA SLICI JE I MOJ STRIC– BORKO SMILJIC IZ VUKOVINA– DRUGI SA DESNA NA LEVO, U REDU KOJI STOJI, UVEK JE IMAO UREDNO PODSISANE BRKOVE,  I DIVNU GUSTU CRNU KOSU; NEZNAM DALI IMA JOS NEKO ZIV OD OVIH??? A ONIMA STO SU SE PRESELILI NA DRUGI SVET, NEKA JE LAKA ZEMLJA, I SLAVA IM😦
  2. Photo: OVO SU PRUZNI RADNICI, KOJI SU POPRAVLJALI PRUGU, OD RIBNICE DO KOVACA---NA SLICI JE I MOJ STRIC-- BORKO SMILJIC IZ VUKOVINA-- DRUGI SA DESNA NA LEVO, U REDU KOJI STOJI, UVEK JE IMAO UREDNO PODSISANE BRKOVE,  I DIVNU GUSTU CRNU KOSU; NEZNAM DALI IMA JOS NEKO ZIV OD OVIH??? A ONIMA STO SU SE PRESELILI NA DRUGI SVET, NEKA JE LAKA ZEMLJA, I SLAVA IM :(
:
NAPOMENA: Ovaj post ostaje otvoren za sve primjedbe, za sve dopune rjecju ili slikom, jer i ovo sto sam napisao je samo sjecanje onog sto sam cuo od savremenika dogadjanja. Svojim prilozima ili sugestijama pomozite da ova storija bude potpunija i vjerodostojnija.

Extra NAPOMENA: Posljednih dana povecana je posjeta ovom Postu, a poseban interes je krak uskotracne zeljeznicke pruge do Dubostice odnosno znameniti drveni most na rijeci Dubostica. Clanovima zeljeznica.net/FORUMA’a obecavam da cu pokusati saznati i sakupiti vise podataka, tim vise sto je moj otac bio Nadzornik pruge Careva Cuprija – Dubostica, Odvojak – Tribija i Vijaka, te kasnijih godina i na pruzi Jablanica i Paklenik. Do skorog vidjenja!

P.S. Bio sam ovih dana u Carevoj Cupriji, tacnije 03. Octobra 08. a radi prikupljana podataka o Drvenom Mostu na Vojnici. Zbog veoma loseg vremena, ogranicenih mogucnosti nisam mogao slikati prostor na koje je mosta postojao. U razogoru sa gospodinim Kirom saznao sam da je post bio 81 metar dug, za njegovu visinsku dimenziju nije siguran – smatra da visina bila 25, mozda cak 32 metra. Madjutim, nekad davno bio je prisutan nekom Sindikatlnom prijemu u Direkciji SIP “Krivaja” u Zavidovicima i da je tom prilikom u holu Upravne zgrade vidio maketu tog mosta u duzini oko dva metra – sa podacima o godini izgradnje mosta, projektantu, izvodjacu, utrosenom materijalu, te njegovo duzini i visinskog koti. Bio bi zanimljivo da se neko poduzme i ustanovi da li je ova informacija vjerodostojna.

Mladi gospodin Bosko Andric iz Tribije, opstina Vares poslao mi je e-mail poruku sa podatcima o Drvenom mostu na Vojnici, i to da je Most bio visok 25 metara a njegova duzina 80 metara. Nije mi naveo izvor podataka.

Poslate su mi takodje dvije stare fotografije. Na prvoj slici je navedeno: Drveni most na bocnoj pruzi ZOK, dok na drugoj fotografiji nije bilo nikakvih podatak. Takodje nisu bili navedeni izvori odnosno autor fotografija. Krivajina_bocna_pruga_Most

Bilo bi dobro kad bi neko od mjestana Careve Cuprije ili jos bolje susjednog sela Rijeka ocjenili da bili bi ovaj most pripadao odnosno mogao uklopiti tom ambijentu.Most1

PORUKA: Ovaj se post nakratko “izgubio” i sada je ponovo objavljen. Ovo su bili originalni komentari

6 Responses to “A N G E R A – G a l i c i a – O L O V O”

1. on April 3, 2008 at 10:14 am1 Boki

Po prvi put citam, i saznajem, kako je nastao gradic u kome sam rodjena i odrasla. Izuzetno mi je drago sto je gospodin Bruza to sacuvao od zaborava i podjelio sa nama.

2. on Juni 10, 2008 at 8:16 am2 Edin

Zahvaljujem na ovako dobrim informacijama. Rijetko se u ovakvom vremenu može naći ovako vrijedan članak. Moj rahmetli djed, kao i većina ljudi radio na željeznici. Radio je na željeznici od svoje 17. godine.

Interesantna je ova razglednica gore. Ovakva ista postoji u caffe baru ”Time” – Olovo.. Također, mislim da Sabahudin (vlasnik pomenutog kafica) ima dosta ovih slika , pa možda i starih zapisa o Olovu i okolici.

3. on Juni 11, 2008 at 8:13 pm3 Mirza

Pozdrav svima a autoru posebno zbog ovako vrijednih i rijetkih podataka o dijelu pruge do Dubostice.Drveni most koji je nekada bio unikatan nalazio se nekih 30-ak metara od kuce u kojoj sad zivim i od njega su ostali samo tragovi i spomeni zahvaljujuci vama.Napravit cu nekoliko slika da vidite kako taj teren izgleda danas.Na kraju samo jos jedna mala primjedba,most se nije nalazio na rijecici Dubostici kao sto je navedeno,vec na rjecici Vojnici.Jos jedan pozdrav pa se cujemo!!!

4. on juli 30, 2008 at 10:42 am4 momo

Uvaženi gospodine cijenim to što radite , spreman sam vam pomoći u tome , volio bih da se javite na ovaj e-mail radi kontakta .
Predlažem vam da posjetite http://www.sarajevo-x.com i na toj stranici blog- BOURBON , a tražite blogera ( luckyluciano ) ta ekipa tamo raspolaže sa arsenalom dokumenata .
Takodje vam predlažem da potražite fra. Berislava Kalfiće iz Očevije koji takodže raspolaže sa arsenalom podataka i informacija vezanih za Olovo .
S poštovanjem želim vam sve najljepše u životu .

5. on Avgust 4, 2008 at 12:26 pm5 republika srpska

Iako sam otisao davne 1992.godine,sjecanja na ovaj prelijepi grad zauvijek zive u mojoj dusi.Uvijek zelim da mu se vratim,ali znam da su to samo moje puste zelje.Mislim da je ovaj gospodin uspio da podijeli sa nama neke zanimljive podatke,koji su svakako korisni i mogu da nam nas grad predstave u drugacijem svjetlu.

6. on Avgust 16, 2008 at 10:49 pm6 kolak s.

veliki pozdrav i hvala za sve što je uradio dotični!

Staro Olovo

U prvim stoljećima osmanske uprave Olovo je bio grad – Kasaba sa bogatom

istorijom, sa svojom orijentalnom arhitekturom,  kulturom i obicajima, te sa

svojom čaršijom, Džamijom,  hanovima i drugim objektima.


Danas se pak razlikuje gornje Olovo, ili Staro Olovo gdje je bila smjestena jezgra Kasabe i
donje Olovo a  koje se pocetkom 20. stoljeću razvilo u Varosicu Olovo.
Narodna tradicija koja se može čuti od stanovnika Olova govori da se u
Olovu; jer tada nije postojalo Donje ili Gornje vec samo Olovo, da se starinom nalazile TRI ULICE, ili sokaka.Olovo - Karta

MAPA NASELJA OLOVO KRAJEM 19. STOLJE

 

Bosanska kuca Olovo

1. Put od mosta na rijeci Bioštici do Karahmetovica kuća bila je: ulica  BRDO,

 

 Dzamija Olovo

2. Sokak kod Džamije gdje je bio Trgovacki Centar i kratko se zvalo: ULICA;

 

Olovo 1897

3. A od raskršća na Haništu pa prema Klek ulica se zvala Cecelj ili Cecenj.

Gornja umjetnicka slika: Nas mljekar sa svojom kanaticom, ili mozda Rudar iz okna ide ulicom Cecelj  Negdje poviše naselja Jasena a ispod magistralnog puta Sarajevo – Tuzla nalazilo se staro rudarsko okno Cecelj gdje se jos u Rimsko doba kopala ruda olova.

Dakle u Starom Olovu bile su svega tri ulice: Ulica, Cecelj i Brdo.

Iznad naselja Olova nalazilo se mjesto poznato kao Crkvište.

cRKVA oLOVO 04

Franjevacki samostan i Katolicka crkva, ovdje fra. Matija Divkovic pisao svoja djela.

Put ili sokak od Mjesnog mehteba pa prema Crkvištu i sada se zovu Skale.

Kanate

Kraj ovih, daleko poznatih Drvenih Kanata od Gluhica kuca prolazile su SKALE

Mnogo toga bi se mogle kazati, ili napisati te mi dozvolite da navedem par podataka:

Dosta je bilo familija među bošnjačko-muslimanskim stanovništvom za koje opća narodna tradicija kaže da su stari u Olovu. Takvu tradiciju je u Olovu početkom 20. stoljeća poznati etnolog Milenko Filipović zabilježio za sljedeće familije:

 1. Degirmedžić, Kajičić, Čauševići – od njih su Mujkići i Aganovići;

 2.  Hadži-Ibrahimovići – od njih su Karačići;

3. Memagići, Karasalihovići, Salihagići…

4. Vrlo su stare i familije: Kajičić – Kakčije;

5. Sulejmanovići, Hadži-Sulejmanovići, sa ogrankom Keše; te Cerići,.

6.Karahmetovići koji su davno doselili možda iz Kurdistana,  davno su u Olovo doselilli, Poznato je da su Osmanlije izgubile krajeve sjeverno od rijeke Save na kraju 17. stoljeća: Tada su dosli Kanjići iz Kanjiže u Mađarskoj, Jusufspahići-Begovići iz Kobaša, Mešići ogranak Degirmendžića, po nekima iz Dalja Keše – ogranak Sulejmanovića, možda iz Kešinaca…

Neke su familije o Olovo doselile krajem osmanske uprave tokom 18. i 19. stoljeća.

Iz Sarajeva su tada doselili: Hadžiabdići, Jamakovići, Vilajetovići-Gluhići, Hemići, Sarajlići-Mujezinovići… Od Foče dolaze Fočići koji su tradicionalno imami džamije u Olovu i drugi Fočići. Doseljava se familije i iz drugih krajeva: Biogradlije-Ibiševići iz Beograda (Biograda), Ramići iz Arnautluka, Ljuce iz Nikšića. Najviše familija je doselilo iz Kladnja, i to tokom 19. stoljeća. To nije čudnovato, jer se Olovo nalazilo u kadiluku Kladanj i na važnom putu iz Kladnja ka Sarajevu. Tako su doselili: Brkići, Krlučevići, Ahmetagići, Pašalići… Brojne stare, trgovačke i posjedničke familije iz grada Kladnja imaju nekretnine u Olovu, najviše Olovskim Lukama. Takve su: Mašići, Đozići, Bajići, Hasići, Ćate, Serdarevići.

Dolaskom austrougarske uprave a prije 1898. godine, u današnje Gornje Olovo naseljavaju se i familije sa strane. To su bili Rudelići i Ozme koji kupuju po jednu kuću od starih olovskih familija.

Veća kuća na br. 31 sa kućištem i gradilištem u godini 1898.  ciji je vlasnik bio gosp. Mato Rudelić pokojnog Đure. Ova kuća je bila odmah ispod raskršća pred Vakufskim hanom.

On tada posjeduje i druga zemljišta: Gradilište, Velika njiva, Guvno,  Vrt I dr. …

Matu Rudelića godine 1935. naslijeđuju: Simo i Franjo pokojnog Mate, Ljuba Rizner rođ. Rudelić i Ana Kovačević rođ. Rudelić iz Novog grada Slovenija.

Na donjoj slici su:

Hermina Bruza, Manda Rudelic udata Brsan i Taiba Karasalihovic.

Manda Rudelic je pra-unuka Mate Rudelica.

 Manda Brsan rodj. Rudelic

Na samom kraju 19. stoljeća, tj. 1898. godine kuće sa kućištem i dvorištem vlasnik je Isak Ozme zv. Sakito umrlog Haime. Ova kuća se nalazila sa gornje strane raskršća od ulice Brda ka Džamiji. Očito je kupljena nešto prije te godine od neke stare i imućne porodice iz Olova.
Isak Ozmu naslijeđuju 1933. g. Haimo Ozmo sin umrlog Isaka Ozmu iz Olova I Branka Altarac rođ. Ozmo iz Sarajeva.

Daniel Ozmo: Moja soba

Moja soba
 
Kao što vidimo u prethodnim razmatranjima, naseobina Grad Olovo ima dugu urbanu tradiciju. Još u srednjem vijeku zahvaljujući rudi olova ispod utvrde Olovac razvija se podgrađe Olovo. Kroz kasnija stoljeća značaj Olova održava i njegov položaj na važnom putu Sarajevo – Tuzla.
Detaljni pregled i analiza urbano-geografskih karakteristika Olova sa kraja 19. stoljeća, tačnije 1898. godine, daje sliku jednog prilično razvijenog i urbaniziranog naselja. Tad je Olovo kompaktno i gusto izgrašeno središte sa oko šesdeset urbanih objekata i sadržaja. Preko pedeset je privatnih kuća a od javnih urbanih objekata i sadržaja registrovani su: džamija, crkva, hanovi, dućani, zanatske radnje, banja, vakuf… Zbog svog topografskog položaja Olovo (danas Gornje Olovo), od samog početka 20. stoljeća, postepeno stagnira. Izgradnjom pruge Zavidovići – Olovo – Kusače, 1901. godine sadašnje Gornje Olovo počinje da stagnira a naglo se kao središte cijelog naselja i okoline pocinje da se razvija Podolovo ili Donje Olovo; destinacija oko željezničke stanice; ili Varosice Olovo
Od značajnijih javnih urbanih sadržaja i objekata imamo slijedeće:
-Dzamija u sredistu naselja koja je iz 16. stoljeca ,
– Vakufska kuca koja se nalazi kod dzamije,
– Crkva na Crkvistu;  obnovljena osamdesetih godina 19. stoljeca,
– Kesin han  ili Sulejmanovica han koji je bio  ispod dzamije,
– Vakufski han; koji se nalazio  iznad raskrsca Haniste, koji ubrzo postaje mekteb.
– Stara kuca Begovica; Jusufspahica kuca u koju su starinom svracali putnici,
– Stara velika zgrada; vjerovatno prije 1878. godine sluzila za osmansku upravu
– Konak u vlasnistvu Rudelica 1898. godine, u njoj stanuje i drzi gostionu.
– Ispod samog naselja ka rijeci Krivaji je Banja,
– Ducan kao posebna zgrada u posjedu Karahmetovica; odmah kod Kesina hana,
– Jos jedana posebna zgrada kao ducan,
– Jedna stara kuca u kojoj stanuje i drzi trgovinu od 1882. g. bio je Haim Ozmo,
– Ekmescinica; ili  pekara kod vakufskog hana,
– Vise ducana i zanatskih radnji u prizemljima kuca,
– Vakuf dzamije,
– Ispod naselja na Zlohuru su ostaci stare cuprije na Krivaji,
– Javni prostori oko raskrsce Haniste:  Ulica, Skale, ulica Cecelj; lokal Kod Banje..  
– Vise raznih gradilista, privatnih i vakufskih i drugih sadrzaja;
Svi ovi navedeni javni prostori veoma jasno govore o staroj urbanizaciji Kasabe Olovo; 
Odmah iza 1878. godine je u tadašnjem Olovu uspostavljena i Žandarmerijska stanica.
Na samom početku 20. stoljeća, javljaju se dućani vlasnika sa strane; k'o naprimjer Glođo iz Sarajeva, ili Hasići iz Kladnja, a na mjestu Vakufskog hana otvoren je mejtef – škola.

 

Slika Olovo

 

 

ALBORI 1912.g (2)

Lokomotiva ALBORI i putnički vagoni na pruzi Zavidovici – Olovo – Han Pijesak.
Na potezu Olovo – Cude, poznatiji kao kanjon ČUDE ili Cude-Klan, na 83 kilometru u području sliva rijeka Krivaja i Stupčanica, 1912. godine.
Mašinovođa je bio Josip Vidmar.
Iz arhiva g-dina Slavka Veljačića.
Na FB-group olovo svugdje u svijetu sliku je postavio Sabahudin Causevic.
Jos jedna zanimljiva stara fotografija sa Z O K-a; doduse nesto iz novijeg doba sumske pruge.
Kondukteri ZOK-a
Stara željeznička stanica u Zavidovićima; na slici su kondukteri popularnog Ćire na relaciji Zavidovići -Olovo-Han Pjesak, i to:
Pero Ribičić (hajdukovac) i Ahmet Čaušević zvani Čauš.
Sliku je postavio Sabahudin Čaušević iz vlastite arhive.

Stjepan Bruza Jurica:
Ovu staru fotografiju imao sam nekad prije; obadvojica kondiktera su mi bila dobro pozna ali se nisam mogao sjetiti njihovih imena, Hvala ti Sabahudine. Dozvoli mi da ove slike postavim na .

Vojo Zekić:
I te kako poznata lica, naravno onima koji su godinama vozarili, ali i sjećanje na to, da se kod jednog lagano moglo prošvercovati uz Hajduk, kod ovog drugog ni Željo nije pomagao.

Irena u gljivama You may have seen her in Pittsburgh from ‘94 to ‘03. You may have seen her in New York from ‘03 to ‘08. And now, after a long hiatus in the land of her birth, we are itching to bring her back stateside. This time, with double the trouble! Despite the unmatched beauty of Bosnia (which will be hard to leave), Irena and her talented husband, Sajo would like to try their luck here. You may have heard of the protests and floods that have been going on there in the past couple of years–add that to the hard economic situation, and then you will see that this certainly is not a place for our sweet girl. The same goes for Sajo, the budding photographer. Both of them are bursting with potential, but no outlet. Unfortunately though, as we are unable to cover the cost of both tickets–plus visa and green card documentation for Sajo, we need some help getting them here. So, we come to you: friends, colleagues, chance passers-by… Can you help us raise money for their airfare and visa costs? Whatever you can would be greatly appreciated by both Sajo and Irena. You can make it their wedding present! Thank you!

DSC_0037 Možda ste je vidjeli u Pittsburgh-u od ‘94 do ‘03. Možda ste je vidjeli u New Yorku od ‘03 do ‘08.

I sada, nakon duge pauze u zemlji svog rođenja, mi jedva čekamo da je vratimo u Ameriku.
Ali ovaj put s dvostrukom nevoljom!
Unatoč na neusporedivom ljepotom Bosne, koju će im biti teško napustiti, Irena i njen talentirani muž Sajo bi htjeli okušati sreću ovdje, ovdje u Americi.
Vec ste čuli za gradjanske proteste i velike poplave koje su se u Bosni dešavale u posljednjih nekoliko godina – pa kad jos dodajte na to veoma tešku ekonomsku situaciju i onda ćete vidjeti da Bosna zasigurno nije mjesto za našu dragu kcerku Irenu a to isto vrijedi i za naseg dragog zeta Saju – mladog vrsnog fotografa.
Oboje su puni znatnih potencijala, ali bez ikakvog izbora i bez sanse da se potvrde
Nažalost, posto mi nismo u stanju pokriti troškove za avionske karte – plus za vizu i dokumentaciju oko ‘GREEN CARD’ za Saju te nam je  potrebna Vasa novčana pomoć.
Dakle, dolazimo do Vas:
– Prijatelji, Poznanici, Kolege, Slučajni prolaznici …….
Možete li nam pomoći da skupimo novac za te troškove?
To bi svima nama puno značilo. A donaciju možete smatrati kao vjenčanji poklon!
Hvala vam! Irenina familija: Mama Jagoda, otac Stjepan, sestre Alisa & Renata, nećakinje i nećaci.
Zaruke

Ljudi dobra i humana srca koji žele i mogu da doniraju neka sada kliknu na LINK:

https://funds.gofundme.com/index.php?route=donate2%2Fdonate&url=irena

I svaka donacija je velika i dobrodosla i molim Vas sasvim je dovoljna pomoc od $5 po osobi

ZIMSKO JUTRO U OLOVU Photos from Amar Hodzic

ZIMSKO JUTRO U OLOVU
Photos from Amar Hodzic

Pred nama je jedan veoma vrijedan istorijski dokument:

SEOSKA OPCINA OLOVO, – zakljucni racun za 1918. godinu

Velika zasluga sto je ovaj vrijedan dokument izasao na svijetnost dana stoji na mladom Enesu Omerovicu, magistru istorijskih nauka.

Ovaj post tek zapocet; svi komentari ili naknadni prilozi bit ce objavljivani kako pristizu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

2013 in review

The WordPress.com stats helper monkeys prepared a 2013 annual report for this blog.

Here's an excerpt:

The concert hall at the Sydney Opera House holds 2,700 people. This blog was viewed about 12,000 times in 2013. If it were a concert at Sydney Opera House, it would take about 4 sold-out performances for that many people to see it.

Click here to see the complete report.

OLOVSKA CARSIJA

Iljas Hadžibegović: Bosansko-hercegovački gradovi na razmeđu XIX i XX stoljeća

“……  osmanlijska klasifikacija razlikovala je gradove:

– na utvrđena mjesta: Palanka, hisar i kale; i

– na otvorena gradska naselja: Varoš, kasaba i šeher.

Za istraživanje ove teme interesantna je druga grupa gradova.

Varoš je predstavljala gradsko naselje, ili dio naselja koje je bilo isključivo ili pretežno naseljeno hrišćanskim stanovništvom.

Kasabom je nazivano muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom – zanatstvom i trgovinom.

Za dobijanje statusa Kasabe bilo je potrebno steć određene urbane, privredne i kulturne pretpostavke:

1. – da ima naselje stalno nastanjeno muslimansko stanovništvo; najmanje jedan džemat;

2. – da ima džamiju u kojoj se obavljaju molitve i petkom i na Bajram;  i

3. – da ima čaršiju i sedmični pazarni dan.

Šeher je bio veći grad koji se na našim prostorima gotovo redovno razvijao iz kasabe. Naseljavan je pretežno muslimanskim stanovništvom i imao je raznovrsne vjerske, privredne i kulturno-prosvjetne ustanove: džamije, medrese, mektebe, tekije, hamame, bezistane, karavan-saraje i sl.

Veći bosansko-hercegovački gradovi nastali na osmanliskoj urbanoj tradiciji sastojali su se iz dva dijela:

čaršije – poslovnog dijela grada i mahala – stambenih dijelova grada.

Čaršija je imala karakterističan prostran trg oko koga su se nalazile ulice sa zanatskim i trgovačkim radnjama; dućanima.

U jednoj ulici bile su koncentrirane zanatlije jednog ili više srodnih zanata i dobijale su imena po glavnom zanatu: Kujundžiluk, Kazandžiluk, Bravadžiluk, Sarači, Tabaci itd. itd.

Na području čaršije podizane su najznačajnije javne građevine i institucije: džamije, medrese, bezistani, hamami, hanovi ikaravan-saraji.

Oko čaršije prema periferiji razvijale su se stambene četvrti – džemati i mahale – posebno za svaku vjersku zajednicu.