Daleke 1978. godine pokrenuo sam inicijativu za formiranje Centra za kulturu, obrazovanje i informisanje. Stanje u oblasti kuture, a i informisanja bilo je veoma haoticno. Dom kulture i Gradski bioskop su bili u sklopu Komunalnog preduzeca (?!?), Narodni univerzitet kao institucija obrazovanja odraslih bio je opstinskom odnosno sudskom odlukom ukinut, KUD “Daniel Ozmo” bez osnovnih uslova za rad, novine “Stupcanica” – list radne organizacije koje je bilo preraslo u opstinsko glasilo, prestale su izlaziti.
Podnio sam Elaborat o drustveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Centra za kulturu, obrazovanje i informisanje, ponudio Drustveni dogovor o osnivanju i Samoupravni sporazum o finansiranju Centra, i sve je bilo prihvaceno.
Proces osnivanja odnosno konstituisanja trajao je vise od godine dana zbog velikog otpora pojedinih odgovornih ljudi, a u toku osnivanja odustao sam od djelatnosti obrazovanja i upis u Sudski registar je izvrsen krajem 1979. godine.
Prvog januara 1980-te godine poceo je sa radom Centar za kulturu i informisanje.
Istovremeno sam osnovao i opstinko javno glasilo “Olovske novine”. Treci i peti broj novina bile se proglasene za najbolje novine u Republici, a izlazile su u pet hijada primjeraka odnosno svako domacinstvo na opstini je primalo besplatan primjerak.
Sporazum o finansiranju novine nisu prihvatila dva velika brata: Sumarstvo i Primarna prerada te sam teska srca morao donijeti odluku o prestanku daljeg izdavanja.
Sada sa vremenske distance od oko 30 godina osjetim zadovoljstvo sto sam mogao sve to uraditi za nase nam drago Olovo.
SAVJET ZA INFORMISANJE: Idriz Pasalic, Miroslav Zugic, Mato Vijackic, Zineta Hadrovic, Samojko Zugic, Nedzad Bajic, Ljubomir Medic, Rade Pantic, Sefko Jamakovic, Dusan Zugic, Fikret Kucanin, Jasmina Jamakovic i Stjepan Bruza.
Redakcijski odbor: Ramo Dzinic, Vida Gradincic, Osman Hodzic, Mira Ignjatovic, Emin Ceric, Nada Gudeljevic, Stjepan Bruza, Raza Glusic i Zvonimir Djordjevic.
Glavni i odgovorni urednik: Stjepan Bruza dipl.ecc 
Pozdrav,
Hoce li biti sta od tih novina. Baš me pravo interesuje da li postoje svi primjerci i da li se mogu naći primjerci iz rata???
Pozdrav Edine,
Nazalost “Olovske novine” su sada samo dio istorije naseg Olova. Pocele su izlaziti 1980-te godine i samo sa pet brojeva su i prestale, iste godine.
Uradjen je uvez svih pet brojeva, jedan je bio kod mene i on je ukraden tokom rata, jedan povez se nalazi kod prof. Srecko Paponja – lektora novina, a tri poveza su bila kod Izvrsnog odbora SO-Olovo. Obavjesten sam da je Ibrahim Kolak sacuvao poveze. Nadam se da cu doci do njih, a u njima ima jedna moja kolumina iz ekologije: Zeleni Vir pocrvenio, i par clanaka iz istorije Olova obradjenih od prof. Hasana Beridana. U prva tri broja sam bio objavio tri slike Starog Olova, fotografije prvog olovskog fotografa Ahme Focica. Njegov sin Adem i sada zivi u Sarajevu pa ne bi bilo lose stupiti s njim u kontakt pa pregledati mozda ima jos slika Olova ili poznatih ljudi iz tih godine.
Tokom rata su kazu izlazile “Olovske novine”, cini mi se u urednistvu mog prijatelja Vehida Djinde, ali nista vise o njima neznam.
Srdacan pozdrav