Bogumili – Odakle ste?

Bogumilstvo kao religija zasigurno nije nastalo u Bugarskoj; iz jednostavnog razloga sto taj prostor u to vrijeme nije imao nekakav kulturni ili religijski znacaj. Misticizam, filozofski osnov religije, i eticki principi bogumilstva isuvise su kompleksni da bi mogli nastati u jednom odredjenom vremenu, ili od jednog osnovaca, popa Bogumila. Ne postoje historijski dokazi da je pop i postojao, a sljedbenici bogumilstva su sebe nazivali “pravi kristjani i kristjanice”, i nikad se nisu sami sebe nazivali ‘bogumili’.
Misticizam religija nas upucuje da postanak bogumilstva potrazimo na indijskom prostoru, na prostoru nastanka Mazdaizma (Zaratustra), ili Hindu religije. Mazdaizam, novoreformisana religija filozofa i proroka Zaratustre je bila prva monoteisticka religija dualnog koncepta i mnogi autori dovode bogumilstvo u vezu sa novom religijom proroka Zaratustre. U Mazdaizmu kao i Bogumilstvu misticni osnov religije je vjecna borba Dobra i Zla; Ahura Mazda – Bog Dobra a zlo je oliceno u Arihmanu, djavolu koji nema snagu boga. Ahura - Mazda je dobri stvoritelj svih stvari: Sunca, Mjeseca i Zvijezda, duhovnog i materijalnog svijeta, covjeka i zvijeri a nasuprot njemu je razorni duh Angra Mainyu i olicen je u djavolu Arihmanu. Kod bogumila Bog Dobra je stvoritelj samo duhovnog svijeta a Bog Zla svega materijalnog, zemlje, vode, covjeka, … Zaraturizam je veoma optimisticka religija, stimulise zivot, potice ljude na stvaranje, dok je bogumilstvo dosta pesimisticka religija, poziva na isposnistvo, patnju, molitvu.
Mazdaizam je preko hiljadu godina bio zvanicna religija Persije, a vec posustalu religiju pokusao je je reformirati persijski mag i filozof Mahinej. Bio je to pokusaj spoja hriscanstva, gnosicizma i Mazdaizma. I ovdje je misticni osnov bio isti: vjecna borba Svejtla i Tame (dobrog i zla). Eticki principi su nalagali strogo vegeterijanstvo: zabrana mesa, jaja, mljeka, meda i vina, zabrana seksualnog zivota. Bilo je vjerovanje da je branje voca nanosenje bola biljkama, a oranje nasilje nad zemljom. Bila je to veoma, veoma pesimisticka religija, gotovo kao poziv na kolektivno samoubistvo sljedbenika.
Nazalost, kad govorimo o bogumilstvu skoro svi podatci nam dolaze od njihovih neprijatelja, nesto malo sa stecaka i iz dva-tri sacuvana bogumilska originalna dokumenta.
Pojedini bugarski autori povezuju bogumilstvo sa ucenjem ‘o bozjoj milosti’, smatrali su da rijec ‘bogumili’ odgovara sirijskoj rijeci ‘masalijani’ – sto znaci molitelji obzirom da se se bogumili morali moliti pet puta na dan.
Prezbiter Kozmo u svom “Slovu” spominje ucenje bogumila da je ” …u momentu opasnosti po zivot dopusteno da za ‘cas’ prikrije svoje pravo uvjerenje i da ‘na oko’ prihvati ono sto se od njega trazi. To se nije smatralo odricanjem svog uvjerenja jer priznanje pod prinudom ne obaveuje.
Bogumili su izrazavali prezir prema REDU i prezir prema RADU. Narodna mudrosta danasjeg vremena: Sto mozes uraditi danas ne ostavljaj za sutra kod bogumila je imala znacelje:
- Mozes, a i ne moras, pa cemu onda.
Prezir prema radu je znacio: ‘cemu raditi kad rad ima za rezultat materijalno dobro – znaci Satansko djelo.
Prezir prema redu rezultira potpunu nebrigu prema sebi i drugima, izbjegavanje jasnih obaveza i dovrsenih radnji. Dovrsenost znaci prolost i ima zadah smrti. Samo nedovrsenost ima buducnost.
Da zavrsimo, bogumistvo je nastalo davno i tamo negdje daleko, a sljedbenici su u prolazu kroz prostor i vrijeme doticali se sa drugim tradicijama i uvjerenjima.
Bili su, nestali i podosta od njih u nama ostalo.