Septembra 1963. godine nekolicina nas se dogovorismo da koliko-toliko izmjenimo drustvenu strukturu Olova, i to u oblas
ti kulture, sporta, zabave, ….
Olovo je tada bilo obicna bosanska kasaba, na kraju svijeta, na rubu svega.
I da ne duljim, okupili smo stare i upisali nove clanove KUD-a, promjenili ime KUD-a “Prvi Maj” i dali mu novo ime KUD “Daniel Ozmo”, aktivirana je dramska i folklorna, pa cak i muzicka grupa. Uspio sam ubjediti stare muzicare – tamburase: Avdu Degirmendzica, Bozu Kocanovica, bracu Kupusovic iz Kladnja, Peru Muhoberca – harmonika. Bila je to vrsna tamburaska sekcija, sve dok se neko od njih ne docepa rakije.
Organizovali smo Docek Nove ‘64 Godine u Domu DTV “Partizan’-a. Znate ono po sistemu: Igranka do zore, Sala zagrijana, Bife obezbjedjen. Docek Nove godine je istovremeno bio organizovan u Starom hotelu i Vojnoj Posti ali su svi gosti prije 11 sati presli kod nas. Probe folklora i drame, te uvjezbavanje tamburaske grupe bilo je tri puta sedmicno i gotovo cijele zime a vrhunac svega je trebao biti za Dan zena. Sa Zaimom Muzaferijom bilo je ugovoreno je gostovanje Pleh-muzike i KUD-a iz Visokog.
A onda 6. Marta ‘64. godine umire grcki kralj Pavle a nasa Savezna vlada proglasava sedmodnevu zalost, dakle zabrana svih kulturnih i zabavnih manifestacija, pa i te nase Zabave, s mukom sklepane.
Navecer me nazove Zaim M. da pita hoce li dolaziti s muzikom, i nas dogovor je bio da se priredba ipak odrzi, po bilo koju cijenu. Bio je to veliki rizik, i obadvojica smo sutradan na Komitetu povukli dobre konsekvece, ali prepuna sala i zadovoljna publika bila nam je prava statifakcija.
Krajem ‘64. godine budem ‘prinudjen’ da se prihvatim funkcije predsjednika OK Saveza omladine iako sam se jos u Bibliotekarskoj skoli bio cvrsto zarekao da se necu vise baviti drustveno-politickim radom. Medjutim sam ocjenio da bi mi ta funkcija mogla omogucili da lakse i brze obezbjedim normalne uslove za rad KUD-a, za osnivanje instrumentalno-vokalnog sastava ‘Kristali’. Tamburaska grupa je trajala kratko, dolazili novi ljudi odnosno dolazili su novi trendovi u muzici, pocela se svirati nova muzika. Kroz sastav je proslo dosta novih: Sandor zubar svirao trubu, Vlado kapeta saksafon, Jovica iz VP violinu, Branko Stankovic i Dimitrije Keric harmoniku, Branko Catic i Muhamed Degirmendzic bas-gitaru. VIS “Kristali” su startali s Bojom Bozicem kao bubnjarem, Besim Karasalihovic solo i bas gitara, Nedzad Bajic bas gitara i bubnjar, kasnije se prkljucio Novica Makitan vrstan gitarista, te Cedo Pantic truba, Boro Peric kao solista, Dragan i Haka iz Kladnja kao gitaristi, Sakib Dzaferagic solista. Standardna postaja su bili: Baja bubnjar, Bele ritam gitara i solista i mali Makitan bas gitara i trajali su dvanaest godine, odnosno zabavljali mlade Olova, Vijake, Ocevlje, Kladnja i Vlasenice a i drugih mjesta. Bila je to fenomenalna grupa dobrih muzicara, vrsnih momaka. Drago mi je sto sam mogao biti s njima, i danas se sa ponosom i sjetom sjecam tih dana.
Zdravo Jure !
Zelim da ti napomenem jedan dogadjaj mozda prije nekih 35 godina, setas ti po nasipu rijeke Stupcanice, mozda si se vracao iz ribolova, a ja sam bio nekako uvijek blizu tebe i druge raje Baje i Besima i drugih, mislim upravo da je bio Baja i ti mu pricas kako si dobio mogucnost da ides u Ameriku da studiras preko neke organizacije, ali da nakon studija moras ostati da radis kao profesor.Nekako mi je u tom trenutku bilo zao da odes, jer bi samim tim otisao neko ko je dio Olova, da bi se to djelomicno i ostvarilo 90-ih.Danas su dijelovi Olova razbacani po cijelom svijetu kao kad ti najsitnije kuglice olova za ribolov ispadnu iz kutije pa se razbjeze tako da ih ne mozes sakupiti za 100 godina,
tako ti je i sa pravim olovcicima.
Puno pozdrava Kulo Ibrahim
Zdravo Ibrahime,
Prijatno je cuti za nekog koga dobro pamtis, i sa posla, a i privatnog zivota. Hvala ti sto si se javio, hvala ti takodje i na onoj cestitki na ‘u.
Veoma sam iznenadjen tvojim pominjanjem ‘razgovora’ na nasipu, odnosno o toj ponudi za skolovanje. Trebalo mi je dosta vremena da se prisjetim toga; prvo sam pomislio da si me zamjenio sa nekim drugim i dalje mi je nevjerovatno da se neko toga i danas sjeca. Bila je to ponuda jedne agencije UN da se skolujem u Americi, da odradim cetri godine na istom koledju i cetri godine u zemljama Afrike.
Nije mi bilo tesko odbiti tu veoma primaljivu ponudu, i ostati u svom Olovu.
Cudna je zivotna filozofija ‘pravih olovcica’, k’o da smo pupcanom vrpcom vezani. Dobro mi je poznat taj osjecaj, moj Ibrahime, i dozivio sam ga i to ne jednom. Kad sam ‘92. godine setao istim tim nasipom i oprastao se sa Nihadom Omerovicem, cinilo mi se da Svijet propada.
Nadat se je da cemo se ponovo skupiti.
Srdacni pozdravi od Jurice
Ako imam dobru memoriju mislim da kod kuce imamo par slika sa nekih vasih svirki , pa cu vam ih poslati da ih prikacite ovde.
(atm not at home , will be for 20 days)
Sin Sakiba Dzaferagica
Vozdra Jurice.
Posljednji put smo se vidjeli na zeljeznickoj stanici u Sarajevu ti si isao u Beograd a ja za Split preko Ploca.
Pozdravili smo se nisam znao da je to mozda nas posljednji pozdrav i nadam se da nije.
Niz Krivaju smo isli u ribarenje i kako ulov nije bio dobar ti si lovio rakove.
Nalozili smo vatru ti si se sladio a ja sam jeo neku konzervu .
Bilo je to slatko vrjeme i bezbrizno.
Nismo znali da nas posmatraju.
Pjevali smo i svirali a veliki brat je bio zabrinut , jer smo za neke bili buntovnici , a mladost je trazila svoje kao i svaka druga .
Grah je pao nama svima i nije dobar , al zivot mora da se zivi .
A ja sam jos uvjek ziv i drago mi je da si i ti .
Ostaju nam samo sjecanja na neke bolje dane .
Sjecanja na kristale i VIS BISERE iz Kladnja .
Nadam se Jure da cemo se ipak sresti u nasem Olovu i necemo pjevati pjesmu Toma Johnsa zelena trava doma mog, vec Muje Cere onu pjesmu staru niz Olovo sitna kaldrmica , a ti znas sta uz to ide .
Hvala ti sto si se sjetio svih nas , a bio si u mojim sjecanjima i prije tvoga sjecanja , takva smo generacija da pamtimo i sjecamo se .
I citav zivot je samo sjecanje .
Volio bih da si se sjetio i Muje Karasalihovica naseg kino operatera istina nije se bavio muzikom ali je sva oprema bila kod njega .
Mnogo toga zelio bih ti reci al za to treba ziv insan a nije ova tehnika koja putuje i bez postanske marke .
Na slici ispod mosta predpostavljam da ti je to supruga a takav isti most ( slican ) bio je na zeljeznickoj pruzi od Bjelisa prema Cudima , sjeti se.
Uskoro Jure slavim 40 godina braka , postao sam djed.
Ovo sam ti napisao u stilu zbrda-zdola.
Grah je takav kakav je bolji ne moze.
Javi se pozdrav tebi i tvojoj porodici Sakib.
Sakib Dzaferagic
Zdravo Jurice,
Ja cu ti i ovde ostaviti poruku. Pa covece jedva sam te nasao, javi mi se. Nadam se da se mene moras brzo setiti, jer smo se bas dosta druzili u Olovu.